subota, 31. ožujka 2012.

moji uzori - Kao ona


Voljela bih da sam kao ona.
Došla je na svijet sasvim slučajno ili velikim božjim naumom, kako vam god drago misliti. Kad razmišljam kako je nastala, volim misliti da sam ja pridonijela tome, bilo bi lijepo. Nije bila planirana, nije bila očekivana, za nju nije bio pripremljen poseban doček niti meka postelja brižno uređena ljudskom rukom. Ali u njenom početku je bila snaga Šakti, Prakrti, snaga rađanja. Ta ju je snaga rodila i njegovala kao i milijune njenih sestrica prije, nepogrešivo i s ljubavlju. Nitko nije znao za nju sve dok nije poprilično narasla. Okružena sestricama koje su došle na svijet s velikim trudom, njegovane brižno i plemenitih imena, bezimena nije patila niti bila ljubomorna. Dapače, rasla je kao da je sama ljubav hrani, razvijala se i nadmašila sve njih ljepotom i čvrstoćom. Kako je vrijeme prolazilo, ljudi su je pokušali maknuti da ne smeta onima plemenitima, ali, opet božja providnost ju je štitila. Nosi ona i danas ožiljke tih pokušaja, ali nije postala ogorčena i ne mrzi nikoga. Život je nije mazio, morala se snaći u svakoj prilici, u svako vrijeme. Nije za to krivila Boga. Volim misliti da sam i ja pridonijela tome, ali znam da ju je njena vjera vodila i čuvala. Danas, nakon petnaest godina ili više (nitko ne zna kada se točno rodila) ona je najviša i najljepša među svojim sestricama. I svake godine ponavlja priču svog rađanja i ispunjava dharmu svog života. Njena ljepota odmara oči, njeni plodovi hrane tisuće duša, uveseljava i pruža dom svakome tko naiđe. Svakome bez razlike. Ne pita se ona tko je tko i da li zaslužuje njenu pažnju i trud. Njeni plodovi nisu plemeniti niti prema standardima, ali su posebni, svakome ponuđeni u izobilju. U njenom srcu nema gorčine, predbacivanja, ljubomore, žalosti, sumnji niti bijesa. Nema ni ponosa, patetike i velikih izjava. Ona samo jest tu, tiha, čvrsta, simbol snage božanske majke. I nikada ne kaže..ja više ne mogu, ove ću se godine odmoriti, ne, ona zna što je dharma. Nema veće radosti od gledanja kako svojim plodovima uveseljava bezbrojne duše.
Voljela bih da sam kao ona.



Divlja trešnja u jednom zajedničkom zagrebačkom dvorištu, visoka oko 15 m. Nastala je tako da je netko od stanara jeo trešnje naslonjen na prozor...Tisuće i tisuće gradskih pčela, osa i raznih kukaca, obožava njene cvjetove u proljeće, a kada plodovi sazriju, opet, tisuće ptica tresu njene grane skačući veselo i uživaju u malim ali slatkim trešnajma...jer u gradu nije lako naći hranu koja nije ljudsko smeće. Ima tu i pokoje gnjezdo, grlice guguću, kosovi se ganjaju, vrapci skaću, ujutro sjenice pjevaju...pravi užitak.