GURUDEVA BINA KA RAĐA NAJ SARE
KOJI UPAJA KARE KOI CAHE
NA BHAVA SINDHU TIRE...
BEZ GURUA TRUD TI PLODA NEĆE DONIJETI
BEZBROJ METODA PROBATI MOŽEŠ
AL' SLOBODAN NEĆEŠ POSTATI...
Jučer sam pročitala nešto što za mene konkurira da bude jedna od najvećih gluposti ikad izrečenih:
"For a spiritual experience it's not necessary for you to join a sect, go to the jungle, get a guru, do yoga or some tantrik practice. The goal of all these practices is just one: to make it possible for you to meet yourself."
U prijevodu: Za duhovna iskustva nije važno da se pridružite sekti, idete u đunglu, imate Gurua, prakticirate jogu ili neku tantričku vježbu. Cilj svih tih praksi je samo jedan: da vam omoguće da upoznate samog sebe.
Naime, kao što lijepo kaže sama ta izreka CILJ tih svih metoda je jedan. Ali da bismo došli na bilo koji cilj, obavezno je proći PUTEM. Cilj podrazumjeva PUT. Ali kažu ovdje, van svake logike - nikakav put ti nije potreban da bi došao do cilja.
Gotovo jedina praksa gdje se često može čuti "ne treba ti Učitelj (Guru)" je duhovna praksa. Priznajemo da za svaki obrt trebamo odnos majstor-šegrt, za svaku umjetnost trebamo odnos mentor-učenik, za svako znanje trebamo vodstvo ŽIVOG čovjeka koji je tim znanjem praktično ovladao. Ne vjerujem da bi se netko dao u ruke kirurgu koji je stekao svoje "znanje"gledajući YouTube priloge, čitavši mudre izreke o tome ili čak da je i prošao čitav fakultet a da pri tom nije praktično asistirao više godina kirurgu u bolnici. Niti ćemo reći "meni je dovoljan moj unutarnji učitelj, idem se sam operirati". U takvim smo slučajevima vrlo jasni, ne dajemo svoj život baš svakome u ruke. Ne znam zašto onda nešto što je još dragocjenije od života samog, naš duhovni život tako olako prepuštamo kaosu. Da kaosu. Kao što je potpuno ludilo Ega pokušati proći kroz džunglu bez vodiča domoroca koji je poznaje, poznaje svako njeno drvo i stazu, tako je potpuno ludilo pokušati proći kroz džunglu duhovnosti bez pravog vodstva, samo oboružani GPS uređajem. Kraj je više nego jasan. Moji poznanici se smiju jer im je "Nataša" (popularno ime glasa jednog od tih uređaja) uporno na cesti bez križanja govorila "SKRENITE DESNO!, SKRENITE DESNO!" . A desno je bilo mađarska oranica, nepregledna i upravo zasijana. I to je bilo u pitomom kraju susjedne nam Mađarske, daleko od divlje kišne šume Amazone pune zamki i zanimljivih stvorenja koje vise sa grana... a to je dragi moji, najbolji opis naše duhovnosti i puta koji nas čeka. Stoga, nabavite si ipak dobrog ŽIVOG vodiča domoroca. Jer ni njegova slika, niti "vaš unutarnji šerpa" kao ni internetska "Nataša" vam neće puno pomoći kad se nađete tamo. A za cilj ćemo lako. Umjetnost je u putovanju.
PAPI NIVE NAHI SATAGURU AGE
KASTA ANEKA BHARE
KASTA ANEKA BHARE
Gurudevu se nisi pokloniti znao...
