Odrasla sam ne vjerujući. Ne vjerujući da strah je osjećaj koji trebam gajiti. Ne vjerujući da postoji Bog koji mi zamjera, koje me strahom nagoni da budem ispravna i koji me kažnjava ili voli prema tome. Odrasla sam ne vjerujući da se za svoga Boga moram boriti ili druge mu privoditi i ne daj Bože u njegovo ime ubijati i nanositi bol. Hvala Bogu, rođeni sam ateista :-)
Ono što vjerujem je da je dobrota srž našeg bića, neuništiva i vječna, svjetlost našeg postojanja. Nitko nam je ne može ukrasti niti okaljati. Dobrota. Jednostavna, bez cijene i kalkulacija, srž našeg bića. U tu svjetlu točku našeg postojanja iz koje svjetli tisuće niti koje nas povezuje sa svime što postoji, ljubi i grli, kao majka, u to ja vjerujem. Svejedno kako ćete je nazvati - dobrota, Atma, Bog... Ime je neće promijeniti. Od rođenja nadalje kidamo niti naše suštinske dobrote i bivamo osamljeni i ne prepoznajemo se. Vjerujemo kad nam govore da smo loši i bezvrijedni, spuštamo pogled sa našeg bića od srama. Što je duhovnost? Duhovnost je zagrliti tu svoju bit bez zadrške i srama i pustiti je da se širi svojim beskrajnim svjetlosnim nitima sve dok se niti ne rašire toliko da više ne znamo gdje je granica naše suštine...
U to ja vjerujem. Za sve ostalo...hvala Bogu, rođeni sam ateista .-)
Ono što vjerujem je da je dobrota srž našeg bića, neuništiva i vječna, svjetlost našeg postojanja. Nitko nam je ne može ukrasti niti okaljati. Dobrota. Jednostavna, bez cijene i kalkulacija, srž našeg bića. U tu svjetlu točku našeg postojanja iz koje svjetli tisuće niti koje nas povezuje sa svime što postoji, ljubi i grli, kao majka, u to ja vjerujem. Svejedno kako ćete je nazvati - dobrota, Atma, Bog... Ime je neće promijeniti. Od rođenja nadalje kidamo niti naše suštinske dobrote i bivamo osamljeni i ne prepoznajemo se. Vjerujemo kad nam govore da smo loši i bezvrijedni, spuštamo pogled sa našeg bića od srama. Što je duhovnost? Duhovnost je zagrliti tu svoju bit bez zadrške i srama i pustiti je da se širi svojim beskrajnim svjetlosnim nitima sve dok se niti ne rašire toliko da više ne znamo gdje je granica naše suštine...
