Goli na bini

Satja, ISTINA, jedna od najviših vrlina kojoj stremimo. Često izvikujemo glasno parole o njoj, dižemo je u nebesa. O njoj je od svih vrlina najvjerojatnije napisano najviše mudrih riječi. A kako stvari zaista stoje? Mislim da je uvijek mudro krenuti od sebe. Lako ćemo promijeniti svijet jedino u trenutku kad uspijemo promijeniti sebe. Pa, ako žudimo za istinom, jesmo li sami iskreni i istinoljubivi? Da li smo uvijek isti, onakvi kakvi jesmo ili smo više kao u onom poznatom filmu doktor Đekil i mister Hajd? Da li imamo, kao i odjeću, jednu sliku sebe "za van", jednu "za po doma", jednu koju čuvamo za sprovode i vjenčanja i jednu "radnu" uniformu?
Naročito se to može vidjeti kod bavljenja bilo kojom duhovnošću. Doktor Đekil je društveno prihvatlji i "normalan" a mister Hajd ide u ašram na satsange, ima učitelja i pjeva bhađane. I tada imamo dva facebook profila, jedan s duhovnim imenom i jedan "normalan". I dvije e-mail adrese. Ponekad i skrivamo da smo vegetarijanci pa ne jedemo kad su slavlja jer smo baš dobili neku gripu... Živimo život onog jadnog junaka spomenutog poznatog filma i svake se noći bolno preobražavamo. Živimo život preljubnika, lopova i igramo se skrivača. I pazimo da nam se svjetovi ne sudare. Nije lako, ponekad je kolizija neminovna i tada se kao u najmučnijem snu nađemo goli golcati na bini kazališta pred zaprepaštenom publikom. Što ćemo tada napraviti? U sramu pokriti što se da pokriti i brzo pobjeći ili..Sretan je onaj tko u tom momentu može raširiti ruke predavši se svijetu sa znanjem da sve što ga sačinjava je od Boga dano i nakon toga zapljeskati Bogu sa zahvalnošću. I na kraju, ali možda najvažnije od svega, sa smješkom koji govori da mu je pri tom sasvim svejedno kako će publika reagirati. Oni koji vas napuste jer ste na bini ispali goli, ti nikada ni nisu bili s vama, ništa nije izgubljeno. To shvatite nakon nekog vremena kada obučete narančastu odjeću koja nije "samo za po ašramu" i izađete na ulicu, u svijet - popnete se goli na binu.