Mira Bai

(princeza izvan vremena)

Kako ispričati priču o Miri osim pokušati to učiniti srcem, onako kako je i ona pričala svoju priču. Riječi nisu dostatne, to je sigurno.

Mira Bai je rođena kao princeza u rađputskoj kraljevskoj obitelji Kudki u okrugu Pali u Radžasthanu. Njena cijela obitelj su bili veliki posvećenici Boga Vishnua, a smatra se da je Mira inkarnacija Radhe, ženskog principa, pratiteljice Boga Krishne. Kao sasvim mala djevojčica, opčinjena vjenčanjem na kojem je bila, zapitkivala je svoju majku tko će biti njen mladoženja. Majka joj je odgovorila pokazavši prekrasno ukrašen kip Sri Krishne: "Evo, ovo će biti tvoj mladoženja“. U Miri je to sjeme zalijevano njenom neutaživom žudnjom za Bogom izraslo u životnu priču. Mira Bai je bila cijeli svoj život u božanskoj i duhovnoj vezi sa Krishnom, pretočivši svu svoju ljubav u njega.  Unatoč strogim konvencijama za život jedne princeze u 16. stoljeću u Indiji, neustrašivo je i jasno iskazivala svoju ljubav, ne priznajući norme koje su je pokušale vezati za ovaj materijalni svijet. Na samo indijskoj tradiciji svojstven način, to je činila u miru sa okolinom, u skladu sa najvišim zakonom ahimse, nepovrjeđivanja, uzdajući se da će njen voljeni Krishna naći načina da nitko ne bude povrijeđen zbog njene odanosti Bogu. Taj fascinantan miran otpor pun ljubavi, a opet beskompromisan i čvrst, dio je indijske baštine svijetu kroz mnoge poznate osobe, a najpoznatiji je sigurno Mahatma Gandhi. 

Svoju je ljubav prema Bogu Mira iskazivala stihovima, pjesmom, muzikom i cijelim svojim postojanjem. Snagu takve usredotočenosti nalazimo opisanu u mnogim pričama o Miri Bai.  

Njeni su je roditelji preko njene volje udali za princa druge kraljevske obitelji i tu kreće njena priča u kojoj je ona ostala čvrsta u svojoj vjeri unatoč progonima njene obitelji i supruga. Iako je savjesno obavljala sve svoje dužnosti kao supruga princa, nakon završetka dnevnih poslova, povlačila se u duhovnost. U više navrata je čudima izbjegla sigurnu smrt i zamke koje joj je obitelj u krajnjem očaju postavljala. No materijalni svijet je nije uopće zanimao, njen je svijet bio negdje drugdje.  Tako je otrov koji je trebala ispiti postao za nju nektar, prašad od Voljenog, a košara otrovnih zmija cvjetna ogrlica njenog Krishne.

Zadnja kušnja u njenom životu je bila kada joj je suprug naredio da ide u rijeku i utopi se jer je obeščastila  njega i njegovu obitelj. Kao i uvijek poslušala je njegovu naredbu, no njeno tijelo nije moglo potonuti. U viziji, pojavio joj se Bog Krishna i rekao da je njeno vrijeme koje je morala provesti sa svjetovnim suprugom gotovo i da dođe u Vrindavan živjeti kao sadhu. Kažu da je Mira bosih nogu preko vrućeg pijeska Rajasthana krenula za Vrindavan. Posvećenici su je pratili i hrabrili putem pružajući joj zaklon i hranu te je sa ushitom dočekali u Vrindavanu. Zadnje godine svojeg života provela je u Vrindavanu, mjestu rođenja Sri Krishne, a legenda kaže da je jednoga dana jednostavno nestala u Dwaraki stopivši se sa kipom Krishne.

Sri Swami Shivanada, svjetski poznati duhovni učitelj je rekao o Miri:

„Izuzetno je teško pronaći paralelu s ovom prekrasnom osobnošću - Mirom, sveticom, filozofkinjom, pjesnikinjom i mudrom ženom. Ona je bila svestrano genijalna i velikodušna duša. Njen život ima jedinstven šarm,  izvanrednu ljepotu i čudesnost. Bila je princeza, ali je napustila užitke i raskoši koji su pratili njen visoki status i umjesto njih je izabrala život siromaštva, strogosti, Tyage, Titikshe i Vairagye (odricanja, izdržljivosti i nevezanosti). Iako je bila nježna mlada žena, uputila se na opasno putovanje duhovnog puta ispunjenog raznim poteškoćama. Prošla je razna iskušenja hrabro i neustrašivo i ostala čvrsto pri svojoj odluci. Imala je ogromnu volju. "

Prof Dr Dirk Wiemann, istraživač indijske literature je rekao za  Miru: "Ona nadilazi sjenovita područja prošlosti da bi nastanila samu jezgru budućnosti koja je utjelovljena u patnji ljudi koji traže alternativu." - Dirk Wiemann / Parita Mukta, O Miri