Na svijetu su uvijek postojale samo dvije rase, samo dvije vrste ljudi. Korisnici i davatelji. Korisnik vidi svijet kao "svoj", a davatelj vidi svijet kao "sebe". Mala razlika. Korisnik živi u svijetu koji je stalni neprijatelj, koji ga želi zakinuti za nešto, kriv mu je za sve njegove neuspjehe i pokušava uvijek dobiti "ono što mu pripada". Davatelj živi sa svijetom, ne u svijetu. Pošto ne postoji podjela "on i svijet", dajući drugima, on obilno daruje sebe i od toga bude u stanju opijenosti i sreće. On zna malu tajnu...zna što znači "PURNA". Savršeno i potpuno, nepromjenjivo. Koliko god da daješ iz toga, uvijek ostaje isto. Koliko god palio uljanice svjetlom svoje uljanice, njeno se svjetlo neće smanjivati niti trošiti. Davatelj zna i da istinsku sreću možeš doživjeti jedino davanjem, ne uzimanjem.
Koja kvaliteta trenutno prevladava u nekome može se vidjeti najčešće iz izraza lica, korisnik ima grč lica, a davatelj ima opušten, skoro opijen izraz lica. Ponekad se to može vidjeti i iz načina govora. Netko će reći "Uzeo sam mantru", a drugi će reći "Dobio sam mantru".
E sad, što nam je činiti? Ako želimo promijeniti sebe, tu je uvijek trening. Ako želimo imati mišiće, nema fajde od čitanja i gledanja motivacijskih videa na you-tube kanalu, bez treninga, trenera i znoja- ništa. Isto vrijedi za sve. Želimo meditirati? Treba vježbati. Tako i ako želimo biti davatelj, a ne korisnik...treba početi davati sebe svijetu, beskompromisno i bez očekivanja. Početi od malih stvari (kao i u teretani od malih utega), slušati savjete učitelja (trenera) i očekivati da neće uvijek biti jednostavno (oznojiti se). Davati, davati, davati, sve dok se jednog dana ne probudimo sa sviješću da što više dajemo, sve smo bogatiji, odnosno da smo mi taj svijet kojem dajemo. I tada nestaje ono ja i oni, nestaje dualnost u bilo kojem obliku. Ananda.
Rijetki su rođeni savršeni, više manje u svakome od nas čuči jedan mali davatelj i jedan mali korisnik. Koji će od njih dvojice prevladati je kao u onoj indijanskoj priči:
U svakom čovjeku žive dva vuka. Ta dva vuka su dobro i zlo i on i se stalno bore u nama. Kad se dva vuka tuku, koji će vuk pobijediti? Onaj kojeg dobro hranite.
Tako i ta dva ljudska oblika čuče u nama, a prevladati će kao i u svakoj borbi onaj koji ima snagu, onaj kojeg hranite.
Koja kvaliteta trenutno prevladava u nekome može se vidjeti najčešće iz izraza lica, korisnik ima grč lica, a davatelj ima opušten, skoro opijen izraz lica. Ponekad se to može vidjeti i iz načina govora. Netko će reći "Uzeo sam mantru", a drugi će reći "Dobio sam mantru".
E sad, što nam je činiti? Ako želimo promijeniti sebe, tu je uvijek trening. Ako želimo imati mišiće, nema fajde od čitanja i gledanja motivacijskih videa na you-tube kanalu, bez treninga, trenera i znoja- ništa. Isto vrijedi za sve. Želimo meditirati? Treba vježbati. Tako i ako želimo biti davatelj, a ne korisnik...treba početi davati sebe svijetu, beskompromisno i bez očekivanja. Početi od malih stvari (kao i u teretani od malih utega), slušati savjete učitelja (trenera) i očekivati da neće uvijek biti jednostavno (oznojiti se). Davati, davati, davati, sve dok se jednog dana ne probudimo sa sviješću da što više dajemo, sve smo bogatiji, odnosno da smo mi taj svijet kojem dajemo. I tada nestaje ono ja i oni, nestaje dualnost u bilo kojem obliku. Ananda.
Rijetki su rođeni savršeni, više manje u svakome od nas čuči jedan mali davatelj i jedan mali korisnik. Koji će od njih dvojice prevladati je kao u onoj indijanskoj priči:
U svakom čovjeku žive dva vuka. Ta dva vuka su dobro i zlo i on i se stalno bore u nama. Kad se dva vuka tuku, koji će vuk pobijediti? Onaj kojeg dobro hranite.
Tako i ta dva ljudska oblika čuče u nama, a prevladati će kao i u svakoj borbi onaj koji ima snagu, onaj kojeg hranite.
