petak, 16. siječnja 2015.

Dobrota

Odrasla sam ne vjerujući. Ne vjerujući da strah je osjećaj koji trebam gajiti. Ne vjerujući da postoji Bog koji mi zamjera, koje me strahom nagoni da budem ispravna i koji me kažnjava ili voli prema tome. Odrasla sam ne vjerujući da se za svoga Boga moram boriti ili druge mu privoditi i ne daj Bože u njegovo ime ubijati i nanositi bol.  Hvala Bogu, rođeni sam ateista :-)
Ono što vjerujem je da je dobrota srž našeg bića, neuništiva i vječna, svjetlost našeg postojanja. Nitko nam je ne može ukrasti niti okaljati. Dobrota. Jednostavna, bez cijene i kalkulacija, srž našeg bića. U tu svjetlu točku našeg postojanja iz koje svjetli tisuće niti koje nas povezuje sa svime što postoji, ljubi i grli, kao majka, u to ja vjerujem. Svejedno kako ćete je nazvati - dobrota, Atma, Bog... Ime je neće promijeniti. Od rođenja nadalje kidamo niti naše suštinske dobrote i bivamo osamljeni i ne prepoznajemo se. Vjerujemo kad nam govore da smo loši i bezvrijedni, spuštamo pogled sa našeg bića od srama. Što je duhovnost? Duhovnost je zagrliti tu svoju bit bez zadrške i srama i pustiti je da se širi svojim beskrajnim svjetlosnim nitima sve dok se niti ne rašire toliko da više ne znamo gdje je granica naše suštine...
U to ja vjerujem. Za sve ostalo...hvala Bogu, rođeni sam ateista .-)