Brodu nije dharma da stoji u luci

Netko je jako lijepo rekao: "A ship in a port is safe, but that's not what ships are built for."
(Brod u luci je siguran, ali to nije ono za što su brodovi građeni.)

Ili kako bismo rekli našim jezikom, brodu nije dharma da stoji u luci. Svuda oko nas ljudi poduzimaju sve kako bi ostali u "safe modu" , baš sve, pod svaku cijenu. Čuvaju se od svega, boje svega i zatvaraju dobrovoljno u svoje male sigurne dobrovoljne kaveze. A naše unutarnje Jastvo, naša Atma to gleda i smije se onom što smatramo "sigurnim" i plače zbog onog što propuštamo zbog te "sigurnosti" koja nije ništa drugo do fatamorgane u pustinjskom pijesku.  Radimo ono za što nismo stvoreni, čučimo u kutu, iz straha. Usidrili smo svoj brod u luci, umjesto da razapnemo ta jedra, isplovimo iz luke i kažemo NAHAM KARATA...idem...
Kad nađemo dobrog učitelja jedrenja - Brahmanistra Stotriju, Gurudeva, nema više "ako i možda", nema "ovisi, kakva je vremenska prognoza?" Sve je spremno i čemu čekati...zaplovimo punih jedara. Ako skupimo hrabrost i ostavimo "sigurnost" bez okretanja i žaljenja, ispred nas se otvara ljepota... vjetar, miris mora i soli umjesto ustajalog vonja luke, sunce i daleka druga obala....zaplovimo punih jedara, za to je ovo tijelo stvoreno....

Dobriša Cesarić: Mrtva luka

Znam: ima jedna mrtva luka,
I ko se u njoj nađe
Čuti će ujutro pjevanje ćuka.I vidjet će umorne lađe.

Brodovi u njoj vječno snivaju
Kako se brodi,
Al njihova sidra mirno počivaju
U plitkoj vodi.

I tako u snovima gledaju sreću,
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću
I – stoje.

Ti si nesalomljiv, besmrtan i vječan...

Evo nas i u drugoj polovici te fantastične 2012. godine. Ni manje ni više fantastične niti ne-fantastične od bilo koje druge godine, ali godine kojoj smo, htjela ona to ili ne, priljepili velika očekivanja. Još je najlakše onima koji očekuju samo smak svijeta, onaj jednostavan i starinski smak svijeta, onako bez obaveze i budućnosti. To je čisto i ljudski. Ako ga i ne bude...lijepo, idemo dalje.
Ali, kao i svemu drugome u novije vrijeme, našem lijepom starom i nevinom smaku svijeta smo dodali crtu frustracije i komplikacije. Pa smo rekli...jest, smak svijeta ali samo za one prizemne, MI duhovni ćemo proći kroz velike duhovne preobražaje i teška previranja, ali na kraju će sve biti super. MI duhovni, naravno da smo MI u toj skupini, u to nema sumnje. Mislim da još nitko nije rekao - da to je tako, odabrani će preživjeti, ali ja nisam taj, nisam dovoljno duhovan. To se još nije desilo :-)
I eto sad, 2012. teče, a sa svih strana viču napisi: velika transformacija, duhovni preobražaj, i nekako nije vam ugodno u koži ako ne patite, ne događaju vam se ni veća ni manja sr.nja nego inače, sve je nekako prosječno. Dapače, lagano se možete sjetiti godina koje su bile za vaš duhovni i ljudski život puno burnije i plodonosnije. Koja frustracija. Ali naš prijatelj Ego nas nikada neće ostaviti na cijedilu, to je sigurno. I počinje izmišljati, stvarati maju nad majom, iluziju unutar iluzije, samo da budete sretni i zadovoljni sobom i svojim "duhovnim životom", a i on je sretan jer vas vodi kuda želi, toliko daleko od istine...i duhovnosti. I tada sretnete svoje duhovne prijatelje i u pola glasa kažete jedan drugom...je, teško je...ali zastakljenih očiju nijemo odajete time priznanje jedan drugom...da, i ti to razumiješ, ti si na tom stupnju s nama odabranima...
E pa sad...:-) svjesna svih posljedica po moju duhovnu reputaciju, svjesno izjavljujem, 2012. je meni sasvim prosječna (to ne znači jednostavna niti bez svih ljepota koje učeništvo nosi). Za učenika, sve su godine 2012. Ni manje ni više. Ja sam svoje velike transformacije već doživljavala i sigurna sam da me još mnoge očekuju, ali ....2012. draga moja godino, tebe oslobađam toga da mi ih ti trebaš donijeti u nekom većem obimu. To ćemo ostaviti mojem Satagurudevu, njegovoj milosti  i mojoj sadhani...ako u međuvremenu svijet propadne...ne brinem...
...Ti si nesalomljiv, besmrtan i vječan...