Netko je jako lijepo rekao: "A ship in a port is safe, but that's not what ships are built for."
(Brod u luci je siguran, ali to nije ono za što su brodovi građeni.)
Ili kako bismo rekli našim jezikom, brodu nije dharma da stoji u luci. Svuda oko nas ljudi poduzimaju sve kako bi ostali u "safe modu" , baš sve, pod svaku cijenu. Čuvaju se od svega, boje svega i zatvaraju dobrovoljno u svoje male sigurne dobrovoljne kaveze. A naše unutarnje Jastvo, naša Atma to gleda i smije se onom što smatramo "sigurnim" i plače zbog onog što propuštamo zbog te "sigurnosti" koja nije ništa drugo do fatamorgane u pustinjskom pijesku. Radimo ono za što nismo stvoreni, čučimo u kutu, iz straha. Usidrili smo svoj brod u luci, umjesto da razapnemo ta jedra, isplovimo iz luke i kažemo NAHAM KARATA...idem...
Kad nađemo dobrog učitelja jedrenja - Brahmanistra Stotriju, Gurudeva, nema više "ako i možda", nema "ovisi, kakva je vremenska prognoza?" Sve je spremno i čemu čekati...zaplovimo punih jedara. Ako skupimo hrabrost i ostavimo "sigurnost" bez okretanja i žaljenja, ispred nas se otvara ljepota... vjetar, miris mora i soli umjesto ustajalog vonja luke, sunce i daleka druga obala....zaplovimo punih jedara, za to je ovo tijelo stvoreno....
Dobriša Cesarić: Mrtva luka
Znam: ima jedna mrtva luka,
I ko se u njoj nađe
Čuti će ujutro pjevanje ćuka.I vidjet će umorne lađe.
Brodovi u njoj vječno snivaju
Kako se brodi,
Al njihova sidra mirno počivaju
U plitkoj vodi.
I tako u snovima gledaju sreću,
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću
I – stoje.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.