nedjelja, 22. srpnja 2012.

Ti si nesalomljiv, besmrtan i vječan...

Evo nas i u drugoj polovici te fantastične 2012. godine. Ni manje ni više fantastične niti ne-fantastične od bilo koje druge godine, ali godine kojoj smo, htjela ona to ili ne, priljepili velika očekivanja. Još je najlakše onima koji očekuju samo smak svijeta, onaj jednostavan i starinski smak svijeta, onako bez obaveze i budućnosti. To je čisto i ljudski. Ako ga i ne bude...lijepo, idemo dalje.
Ali, kao i svemu drugome u novije vrijeme, našem lijepom starom i nevinom smaku svijeta smo dodali crtu frustracije i komplikacije. Pa smo rekli...jest, smak svijeta ali samo za one prizemne, MI duhovni ćemo proći kroz velike duhovne preobražaje i teška previranja, ali na kraju će sve biti super. MI duhovni, naravno da smo MI u toj skupini, u to nema sumnje. Mislim da još nitko nije rekao - da to je tako, odabrani će preživjeti, ali ja nisam taj, nisam dovoljno duhovan. To se još nije desilo :-)
I eto sad, 2012. teče, a sa svih strana viču napisi: velika transformacija, duhovni preobražaj, i nekako nije vam ugodno u koži ako ne patite, ne događaju vam se ni veća ni manja sr.nja nego inače, sve je nekako prosječno. Dapače, lagano se možete sjetiti godina koje su bile za vaš duhovni i ljudski život puno burnije i plodonosnije. Koja frustracija. Ali naš prijatelj Ego nas nikada neće ostaviti na cijedilu, to je sigurno. I počinje izmišljati, stvarati maju nad majom, iluziju unutar iluzije, samo da budete sretni i zadovoljni sobom i svojim "duhovnim životom", a i on je sretan jer vas vodi kuda želi, toliko daleko od istine...i duhovnosti. I tada sretnete svoje duhovne prijatelje i u pola glasa kažete jedan drugom...je, teško je...ali zastakljenih očiju nijemo odajete time priznanje jedan drugom...da, i ti to razumiješ, ti si na tom stupnju s nama odabranima...
E pa sad...:-) svjesna svih posljedica po moju duhovnu reputaciju, svjesno izjavljujem, 2012. je meni sasvim prosječna (to ne znači jednostavna niti bez svih ljepota koje učeništvo nosi). Za učenika, sve su godine 2012. Ni manje ni više. Ja sam svoje velike transformacije već doživljavala i sigurna sam da me još mnoge očekuju, ali ....2012. draga moja godino, tebe oslobađam toga da mi ih ti trebaš donijeti u nekom većem obimu. To ćemo ostaviti mojem Satagurudevu, njegovoj milosti  i mojoj sadhani...ako u međuvremenu svijet propadne...ne brinem...
...Ti si nesalomljiv, besmrtan i vječan...

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.